Osnovna škola Jurja Šižgorića Šibenik

Mit o nesretnoj ljubavi

            Ovo se dogodilo u davno doba u staroj Grčkoj.

            Božica ljubavi, Afrodita, kći Zeusova i Dionina, kao i svaki dan je običavala gledati zelenu zemlju ukrašenu šarenim cvijećem i ljude kojima je trebalo pokazati što je ljubav. Tako joj je jednog dana za oko zapeo naočit mladić, pastir Kostos koji je u zoru vodio svoje ovce na ispašu. Istog trena je u njenu srcu zablistala njegova slika te se zaljubila unatoč činjenici da je ljubav između boga i smrtnika najstrože zabranjena. Svaki dan je smišljala kako će mu se približiti i dosjetila se: došla je u obliku lijepe djevojke koju je napao vuk moleći ga za pomoć. Dobri maladić je ranjenu djevojku odveo u skromnu kuću te joj zavidao rane. Nakon nekog vremena postali su dobri prijatelji, a Afrodita odluči Kostosu pokazati svoje pravo obličje. Bio je iznenađen, ali kako je ona bila lijepa, ubrzo se i on u nju zaljubio. Uskoro su se odlučili vjenčati, a četiri godine nakon, Afrodita je Kostosu rodila kćer Lenu koja je morala ostati u očevoj kući je bi ju u protivnom otkrili bogovi.

Na Olimpu je Zeus odlučio pripremiti izneneđenje svojoj kćeri. Jedne večeri pripremio je gozbu koja je obilovala ambrozijom i nektarom te objavi da će njegova kći postati ženom prelijepog Apolona, boga sunca i ljepote.  Čuvši to Afrodita je odbila Apolona te otkrila da već dugo ljubi drugoga. Afodita je Zeusu morala otkriti o kome se radi. Čuvši da se radi o smrtniku Zeus se strašno razbijesnio  i nebo se smrklo te je počela padati jaka kiša koja je ljudima uništila usjeve, maslinike i vinograde, a Zeus se zakleo da će pronaći Kostosa te ga ubiti svojim nemilosrdnim munjama, a dušu Afroditine kćeri dati Hadu, bogu podzemlja. Kad je čula Zeusovu kletvu, Afoditino srce puklo je na dva dijela, a Zeus je zapovijedio da mora ostati zaključana do vječanja za Apolona.

            Tako je Afroditina velika sreća završila Kostosovom smrću i nakon njega ljubav nije mogla pružiti više nikome.                                                            

  Karmen Ćaleta-Car, 7.b

O, gdje ćeš ti to ići!

O, gdje ćeš ti to ići,

Tko zna kamo ćeš stići.

Cijeli život je ispred tebe.

No, misli te svrbe:

Mama kaže da je svatko poseban,

Ali tako ne može biti!

Moraš se dosjetiti:

Jure je majstor u košarci,

Tomislav zna sve na matematici,

Ivana je sigurna u sebe,

Čak je i ona bolja od tebe!

Jadan, nikakav napadnut si svugdje!

A gdje ćeš sad ti?!

Smiri se, potrebno je razmisliti:

Možeš samo živjeti s roditeljima,

Pitaš se kako si upao u ovaj problem?

Ili ići u zemlju Iraca?

Možda tamo ima mirotvoraca.

Ili živjeti od socijalne pomoći

No, kud ćeš tako stići?

Morat ćeš svjedodžbe za toplinu paliti

Nikad se vise nećeš nasmijati.

Čuo si da dobro žive

Oni koji druge ne šljive.

Nemoj to niti pokušati

Svoje snove tako nećeš ostvariti!

To je život,

To je muka.

Ne daj da te netko proglasi za ćuka.

Ali i dalje se pitaš gdje ćeš ići?

Dajem ti upute kroz rimu i kritiku,

Ali ne mogu dovršiti ovu liriku.

Tvrdim da nudim sve odgovore za svijet

Uvjeravam te kao da sam spreman za let.

Ja, pripovjedač, samo sam čovjek,

I tražit ću odgovore uvijek.

                                                        Tino Jurlin, 7.b