Osnovna škola Jurja Šižgorića Šibenik

Diplomirao je  1941. na Arhitektonskom odsjeku Tehničkog fakulteta u Zagrebu.  Tijekom studija u Zagrebu za džeparac je zarađivao svojim iznimnim crtačkim umijećem. Nakon završetka studija, od 1941. do 1943., radio je kao asistent na Katedri za arhitektonske kompozicije, zatim kao suradnik profesora Alfreda Albinija. U ratnom periodu poput mnogih umjetnika i intelektualaca radio je na obnovi i izgradnji. Uz ostale i njegova je arhitektura formirala niz upravnih, socijalno i politički obojenih “tema”, od Pionirskoga grada i zgrade Centralnog komiteta u Zagrebu do Domova JNA u Šibeniku, Splitu, Komiži...

Od 1945. do 1946. radio je u Ministarstvu graditeljstva Narodne Republike Hrvatske, a zatim prelazi u tada osnovani Arhitektonski projektni zavod. Od 1947. do 1950. radio je kao arhitekt Ministarstva vanjskih poslova FNRJ. Godine 1951. osnovao je Arhitektonski ured Vitić, koji je triput mijenjao ime, te je kasnije bio poznat pod imenom “AB 17”. Arhitektonski ured Vitić bio je prvi gotovo potpuno privatni arhitektonski biro što je u to vrijeme rijetkost među državnim poduzećima te na tu činjenicu nisu svi gledali blagonaklono.

Među prvim su značajnijim Vitićevim projektima bili Pionirski grad u Granešini kod Zagreba krajem 40-ih,  te rekonstrukcija arhitektonskog bloka između Poljane i crkve Sv. Frane u Šibeniku i tvornica Jugovinil. Zatim su slijedili projekti na Visu, u Šibeniku, natječaj za ideju Jugoslavenskog paviljona u Parizu.

Vrhunac njegovog stvaralaštva označilo je projektiranje i izgradnja tadašnje Zgrade društveno-političkih organizacija (kolokvijalni nazivZgrada CK SKH) u Zagrebu od 1961. do 1968. godine, danas popularne pod imenom Kockica.

Ivo Vitić: Kockica, Zagreb

Kasnije je projektirao niz objekta za JNA, kao što su stambeni neboder i Dom JNA u Splitu, te stambeni neboder JNA na Špinutu u Splitu krajem 60-ih. Također i poznati. Prema sjećanju Vitićeve kćeri Branke Društveni dom – Dom JNA u Komiži iz 1967. godine bio je arhitektov najdraži projekt. "013. završena je obnova ovog kulturnog centra. Kako je tekla obnova i kako danas izgleda ovaj prostor možete pročitati i vidjeti ovdje. 

Ivo Vitić: Društveni dom-Dom JNA (danas Kulturni centar "Ivo Vitić"), Komiža

Najvažniji Vitićev projekt u Šibeniku bila je izvedba bivšeg Doma JNA, gdje je danas knjižnica Juraj Šižgorić, i to na mjestu porušene zgrade Narodne kavane. Metodom kontrasta Vitić je napravio, s vremenom se pokazalo, iznimno uspješnu, i danas hvaljenu interpolaciju.

Ivo Vitić: Dom JNA (danas Gradska knjižnica "Juraj Šižgorić"), Šibenik

Vitić je autor i projekta za velesajamski Američki paviljon, impresivne, ali nikad izvedene građevine. Amerikanci su odustali od financiranja zato što je zgrada nakon deset godina trebala prijeći u državno vlasništvo.

Njegova su kasnija značajna djela stambena kuća Exportdrvo danas poznata kao Vitićev ili Šareni neboder, izvedena je 1972. godine i dobila je nagradu Saveza arhitekata Jugoslavije za najbolju realizaciju. 

Ivo Vitić: Stambena kuća Exportdrvo (Šareni neboder), Zagreb

Kolorirani se dijagram osim na pročelju zgrade u Laginjinoj ponavlja i na hotelu Jadran u Šibeniku.

Ivo Vitić: Hotel Jadran, Šibenik

Sredinom 60-ih, u skladu s razvojem turizma, Ivan Vitić projektirao je i nekoliko motela. Sedamdesetih je bio autor Turističkog kompleksa Soline i Centra za odmor i rekreaciju u Biogradu, a njegova je i poslovna zgrada Vodoprivrede u Ulici grada Vukovara u Zagrebu. Zadnji izvedeni projekti su mu Komitet za pomorstvo iz 1982. godine u Splitu i Komandni centar Voplin u Rijeci iz 1986. godine, godine kada je umro. Sveukupno, izveo je više od stotinu građevina.

Vitić je bio društven, šarmantan, duhovit. No, u njegovu se birou marljivo radilo, a ponekad je Vitić izluđivao svoje projektante jer bi u zadnji tren odlučio promijeniti projekt. Kako je iza susjednih vrata bio atelje Toše Dabca, njihovo je prijateljstvo urodilo i nizom sjajnih fotografija Vitića i njegovih objekta.

Vitićeva strast bili su i automobili. Prvi auto koji je kupio bio je Opel Kapitan koji je nabavio čim se u Jugoslaviji uopće moglo posjedovati automobil. Zvao ga je Zumba po jednom prostom vicu. Poznata je priča da je imao jednog od prvih Alfa Romea u ovom dijelu svijeta.

Volio je i kuhati, ali tako da mu se sve pripremi nasjeckano, a potom bi on u lonac ubacivao hranu i začine. Uglavnom, uživao je u životu.

Ivo Vitić, dobitnik brojnih natječajnih nagrada i strukovnih priznanja, korak pa i više ispred svoga vremena i zapravo potpuno sam u kolektivističkom okružju, pritom žestoki nonkonformist koji se nije se naturao domaćoj, a još manje stranoj strukovnoj javnosti.

Umro je u Zagrebu  21. prosinca 1986.

Korišteni izvori:

http://globus.jutarnji.hr/zivot/ivan-vitic--ludi-zivot-arhitekta-koji-je-mijenjao-zagreb

http://sh.wikipedia.org/wiki/Ivo_Viti%C4%87

http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=178083

http://www.gradimo.hr/clanak/neka-pitanja-uz-djelo-ivana-vitica/14121