Osnovna škola Jurja Šižgorića Šibenik

PONEDJELJAK 24.4

Prvi dan kada smo došli u školu imali smo ceremoniju dobrodošlice. Osjećao sam malu tremu zbog upoznavanja s novim učenicima iz ostalih zemalja,no ipak smo se svi dobro povezali. Za početak su osmišljene igre za razbijanje treme koje su bile odlične i pomogle su nam da se lakše osjećamo. Taj dan smo išli u grad Hradec Kralove i obišli neke znamenitosti u tom gradu. Popodnevni sati su bili predviđeni za zabavni park Tongo u kojem smo se odlično proveli i zabavili.

UTORAK 25.4

U utorak smo u školi imali Challenge u vezi škola budućnosti. Nakon podjela učenika u grupe dobili smo zadatak napraviti PowerPoint prezentacije na temu School of the future . Osmišljavali smo nove oblike učenja,uvođenje više sati pojedinih predmeta ili njihovo izbacivanje. Kasnije su grupe pojedinačno prezentirale svoje radove.  Nakon ručka smo krenuli prema Jičinu. Jičin je gradić koji je od Borohradeka udaljen oko 1 sat i 10 min. Kada smo stigli u Jičin odveli su nas na trg. Imali smo slobodno vrijeme pa smo krenuli u razgledavanje. Stipe, Kristijan i ja smo se popeli na vrh staroga tornja sa kojega se pružao predivan pogled. Vidjeli smo cijeli grad sa okolicom. Još smo malo prošetali po gradu i nakon nekog vremena našli se sa ostalima. Krenuli smo busom do nekoliko minuta udaljenog geološkog parka Prachov Rocks. Stigli smo vrlo brzo. Odmah na početku mogli smo uživati u prelijepoj prirodi. Penjali smo se uzbrdo, spuštali se i divili čarobnim oblicima stijena. Pješačili smo oko dva sata po strmim kamenim stepenicama, klizavom lišću i još klizavijem pijesku i provlačili se kroz rascijepe u stijenama. Kada smo došli do kraja puta busom smo krenuli prema Borohradeku. Tako smo završili utorak.

SRIJEDA 26.4

U srijedu smo se nešto ranije okupili u školu jer smo išli u glavni grad Češke- Prag. Vozili smo se oko sat i četrdeset minuta.  Kada smo stigli vrijeme nas baš nije poslužilo,no to nije pokvarilo doživljaj. Uputili smo se prema muzeju za slijepe osobe i proveli jedan sat u mrklom mraku opipavajući prostorije u kući koja je smještena unutar muzeja. Kasnije smo imali priliku popiti piće u kafiću za slijepe. To je bio jedan nevjerojatan doživljaj. Prag je uistinu najljepši grad koji sam posjetio. Nas su nastavnice odvele u razgledavanje ranije u slučaju da kasnije počne jači pljusak. Pogled sa Karlovog mosta je bio predivan. Kasnije smo svi zajedno obišli muzej voštanih figura gdje se nalaze mnoge slavne osobe koje su načinjene od voska. U sklopu muzeja se nalazio i muzej tortura. Nakon muzeja obišli smo Starogradski trg,astronomski sat i Karlov most svi zajedno. Imali smo slobodno vrijeme za kupnju suvenira i razgledavanje. Vratili smo se u Borohradek oko 9 sati navečer.

ČETVRTAK 27.4

U četvrtak smo se bavili izazovom u kojem smo morali osmisliti vlastitu kompaniju majica,te smo osmišljavali i otiskivali naš logo na majice. Kasnije smo snimali reklame za naše kompanije i uređivali ih. Nastavak izazova je bio rezerviran za petak kako bi prezentirali naše radove. Poslijepodne je bilo slobodno kako bi mogli provesti ostatak dana s našom obitelji koja nas je ugostila. Moja obitelj je mene vodila na kuglanje i tamo smo se družili i zabavili

PETAK 28.4

U petak smo se ustali oko 9 sati ujutro jer smo morali biti u školi u 9:40. Kad smo stigli u školu bili smo podijeljeni u grupama kao prethodni dan. Nastavnik Pribly je tada počeo čitati rezultate raznih natjecanja koja smo imali taj tjedan. Skoro svatko je diplomu, a svi su dobili slatkiše. Nakon toga smo išli na ručak u školskoj kantini. Imali smo tjesteninu sa raznim povrćem i piletinom. Nakon ručka smo se vratili u učionicu i čekali odlazak u grad Litomyšl. U busu je bila, kao i uvijek, odlična atmosfera. Kad smo stigli u Litomyšl imali smo 1 sat i 30 minuta slobodnog vremena. Obilazili smo razno razne trgovine i suvenirnice. U 4 sata i 30 minuta smo se vratili u školu. Čekali smo da počne završna zabava. Dok smo čekali postavili smo stol sa suvenirima koje smo donijeli. Nakon toga smo se počeli zabavljati. Plesali smo, jeli smo svakakvu hranu i igrali stolni tenis. Čak smo igrali i nama nepoznati sport koji se zove "kinball". Nakon smo išli van oprostiti se. To opraštanje je bilo vrlo tužno, a neki su čak i plakali. No ipak smo se svi morali vratiti svojim kućama. I tako je završilo naše putovanje u Češkoj.

Ovo putovanje je ostavilo za mene jednu lijepu uspomenu  koju ću zauvijek pamtiti. Obitelji kod kojih smo bili ugošćeni su se jako trudile da se osjećamo kao da smo kod kuće. Ovakvi projekti bi se trebali redovito provoditi u školama jer pružaju jedno novo i sasvim nezaboravno iskustvo.

Sljedeća,a ujedno i posljednja mobilnost će se odvijati od 18. do 24. lipnja u Hrvatskoj kada ćemo ugostiti naše strane goste.

Napisali: Stipe Koštan i Gabi Alviž 7.b

Literarno-novinarska grupa