Od 31.03. do 6.04. učenici i nastavnici Erasmus+ projekta: EUHARmonic, sudjelovali su u drugoj mobilnosti ovog projekta, koja se održala u Poljskoj.
Naš domaćin bila je osnovna škola u malom gradiću Mierzecice, odakle su i obitelji kod kojih su bili smješteni naši učenici.
Proveli smo tjedan prepun druženja, razgledavanja, radionica i raznolikosti, upoznali vršnjake iz Poljske, Grčke, Cipra i Portugala, kušali raznorazne kulinarske specijalitete, te imali priliku na licu mjesta usporediti sličnosti i razlike s našom kulturom.
Prije putovanja bio sam malo uplašen, ali kad smo došli u Katowice, bio sam jako sretan. Najbolja stvar na putu je biti u obitelji. Dobio sam vrlo sretnu i smiješnu obitelj. Krakov je predivan, ali Katowice je malo prljavo, ali ok. Imali su vrlo veliku školu za selo. U petak je padala kiša, a ja i Kacper (moj prijatelj) otišli smo na jezero i bili smo potpuno pokisnuti. Kad sam se vratio u Hrvatsku bio sam vrlo sretan što sam se vratio. (Luka Popović)
U Poljskoj mi je bilo odlično. Najviše su mi se svidjele radionice u kojima sam se više zbližila s ostalom djecom. Na radionicama smo bolje upoznavali Poljsku,a na jednoj radionici smo radili njihovo tradicionalno jelo piroge. Vidjela sam mnoge znamenitosti u Poljskoj. Vidjela sam i upoznala njihovu kulturu. Najviše mi se svidio stari grad. Moja obitelj bila je ljubazna i brižna. Sve mi je bilo super! (Marta Viljac)
Prvi dan moja Poljska sestra organizirala je party.Na kojem sam ja naravno pala.Drugi da smo razgledavali njihovu školu i bilo je super.Sljedeće dane smo obilazili rudnike i njihovu industriju.Hrana je bila katastrofa pogotovo tradicionalno jelo „Damplinksi“.Najviše mi se svidio odlazak u Krakow koji je poznat kao glavni grad u prošlosti.Najgore mi je bilo kada smo se rastajali od obitelji na aerodromu jer smo se zbližili i razvili nova peijateljstva.Sve u svemo bilo je superi htjela bi ponoviti to! (Rebeka)
MOJ DOJAM
Jedva sam dočekala tu nedjelju 31.ožujka 2019. i bila sam jako uzbuđena zbog mog putovanja u Poljsku iz vrlo jednostavnog razloga jer mi je ovo bio prvi put da idem na tako daleko putovanje i ovo mi je prvi put da letim avionom te sam mislila da sanjam. Kada smo došli na aerodrom tek tad mi je srce počelo jače kucati i tek sam tad postala svijesna da to nije san nego java. Pozdravili smo se sa roditeljima i krenuli. Moram priznati koliko mi god to bilo teško za priznati da me je bilo pomalo i strah kako će to sve izgledati bez obzira šta svu ekipu iz Krešinog (bratovog) razreda vrlo dobro poznam. Kada smo prošli sve preglede za prtljagu i čekirali karte , napokon smo došli do čekaonice gdje smo čekali ukrcaj na avion za Minhen i onda smo iz Minhena letjeli za Poljsku. Naš aerodrom u Splitu učinio mi se velik ali nam je nastavnica rekla da je ovaj aerodrom premalen naspram aerodroma koji u Minhenu i onaj koji ćemo vidjeti u Frankfurtu kad se budemo vraćali iz Poljske . Nije mi bilo jasno koliki je onda taj aerodrom ako je i ovaj velik.Ukrcali smo se u avion, nije bio baš velik ali s obzirom da sam prvi put u njemu bio mi je skroz cool. Vozili smo se otprilike sat vremena i došli u Minhen. Let mi je bio zanimljiv i uzbudljiv i od silnog uzbuđenja nisam mogla uopće spavati niti misliti na spavanje.Ipak je to nekakavčudan osjećaj koji se neda opisati prosto-proširenom rečenicom. Sletjevši u Minhen i dolaskom na aerodrom došla sam do zaključka da je Split zaista malen. Nismo dugo čekali u Minhenu možda jedan sat. Poletjeli smo za Poljsku tad sam bila još uzbuđenija jer sam znala da kad dođem da me tamo čeka obitelj kod koje ću boraviti ovih 6 dana . Bila sam jako uzbuđena jer ću prvi put upoznati moje domaćine. Kada smo stigli na aerodrom u Poljsku vidjela sam svoju obitelj bili su jako pristupačni i veseli i odmah su mi se svidjeli pogotovo djevojčica Adrijana . Otišli smo u kuće. Sutradan smo se morali rano ustati jer smo imali puno aktivnosti za napraviti. Najzanimljiviji mi je bio posjet rudniku soli u Wieliczkoj. Sve je bilo napravljeno od soli pa čak i zidovi. Hrana nije bila baš ukusna kao naša. Još su mi bile zanimljive radionice koje smo imali. Imali smo radionice: robotike,crtanja,kemije,fizike te radionicu kuhanja. Sve su mi bile zanimljive i zabavne. Na robotici smo imali zadatke kao npr. dovesti robota od kuće do škole,na likovnoj radionici smo morali nacrtati što najviše volimo,na radionici kemije smo radili pokuse kako se voda mijenja u različite boje prilikom dodavanja različitih namirnica i ovo me odmah asociralo na mau koja ni dan danas nemože prežaliti zašto nije profesor kemije koju je obožavala. Na radionici fizike smo kocku stavljali u sapunicu kako bi unutar nje dobili još jednu manje kocku,to smo radili kako bi vidjeli dubinu lika.Na radionici kuhanja smo učili kako se pripremaju pierogie sa sirom. Sve mi je bilo zanimljivo i dosta toga sam naučila kao i npr. Legendu o zmaju koji je živio u dvorcu i jeo zgodne djevojke haha dođe ti odmah da poželiš da nikad nebudeš zgodna. Moji domaćini vodili su me jedan dan i u šoping i bili su prema meni kao da sam sa svojim roditeljima tako da sam bila pomalo i tužna što se bliži dan povratka u Šibenik ali bila sam i sretna što ću opet vidjeti svoje roditelje i prijatelje a i zaželila sam se mamine spize . Sve u svemu ovo je bilo jedno odlično iskustvo i voljela bi ga ponoviti uskoro.
Belamarić
