| 2011-09-15 16:56:52 Početak nove školske godine Nakon ljetnog raspusta i odmora, i roditeljima i djeci, u većini slučajeva, teško se naviknuti na početak školske godine. Zašto? Jer su i jedni i drugi odmarali i bili daleko od ustaljenih radnih obaveza. Djeca su imala dovoljno vremena da pomalo zaborave na radne navike: čitanje, učenje, pisanje domaće zadaće, rješavanje zadataka, istraživanje za školske projekte, a roditelji se ponovo trebaju pripremiti za nove školske obaveze svoje djece, koje su iz godine u godinu sve veće i zahtjevnije. Doduše, pojedina djeca jedva čekaju početak školske godine, nova (sa)znanja, knjige, druženja sa vršnjacima... i ovaj tekst se ne odnosi na njihove roditelje. Važno je planiranje i raspored vremena Za početak, potrebno je da i đaci i njihovi roditelji/staratelji naprave sedmični i dnevni plan, kako bi imali jasan pregled aktivnosti i time se lakše navikli na nove obaveze. Važno je pravilno rasporediti vrijeme, procijeniti svoje mogućnosti i sposobnosti, a ne nametnuti tempo koji na kraju niko neće moći ispoštovati. I ovdje, kao i u učenju, značajno je ispoštovati princip: od lakšeg ka težem. S tim u vezi, ne preporučujemo učenicima da se odmah na početku školske godine zatrpavaju prevelikim obavezama vezanim za vannnastavne aktivnosti, nego da se uključuju postepeno, kada uvide da li će za to imati realno vremena i interesovanja. Nažalost, dešava se da se na početku školske godine, kada se formiraju sekcije u školama, mnogo učenika prijavi, a onda postepeno odustaju, da bi na kraju ostalo samo nekoliko najupornijih. Roditelji treba da u svom sedmičnom rasporedu, obavezno vikend rezervišu za druženje sa djecom, bez obzira na to što su tokom ljetnog odmora, više vremena provodili sa djecom! Svako dijete treba da zna koje vrijeme je rezervisano za šetnju sa roditeljima, izlete, druženja u parku, čitanje, posjete kinu, pozorištu, biblioteci, galerijama, luna parku, zoološkom vrtu... Tokom kišnih, jesenjih dana, roditelji sa djecom mogu u kući da crtaju, prave mozaike od kolaž papira, sjemenki, figure od žireva, šišarki, stiropora, peškira... A tu su svakako i različite društvene igre!!! U službi motivacije i kreativnosti Početak školske godine je i prilika za jačanje motivacije za učenje, istraživanje, ukazivanje na konkretne primjere važnosti obrazovanja, primjenu stečenih znanja u praksi, zato je važno da roditelji obrate pažnju na sljedeće:- zajednički uraditi dnevni i sedmični plan, lijepo ga ukrasiti i zakačiti u sobi, na vidno mjesto;- pratiti gradivo koje se radi u školi i nastojati ga približiti u svakodnevnom životu, npr. ako su djeca učila lekcije o jeseni nije dovoljno samo da npr. da lišće vide na slikama u udžbeniku, nego da dožive šumu, igraju se lišćem, opipaju ga, osjete, pomirišu, važno je da budu uključena sva čula. To je i prilika da roditelji sa djecom razgovaraju o ekologiji, važnosti očuvanja životne sredine, da djeca uoče razliku kada udišu zagađeni zrak u gradu u odnosu na čisti zrak u planini ili šumi. - Ukoliko se djetetu čini besmislenim učenje četverocifrenih brojeva i računske operacije u vezi s tim, jer misli da mu to nikada neće trebati, roditelji mogu djetetu kroz igru objasniti zašto je važno to znati, npr. Igra kontrolora računa ima za cilj provjeriti da li su dobro obračunati potrošeni kilovati struje, inpulsi telefona i sl. Dijete će se osjećati važnim da nekoga „kontroliše“ i usput će uvidjeti važnost znanja iz matematike. Važno je djeci nešto predstaviti kao igru, ukoliko se radi o mlađem uzrastu ili kao asistenciju, ukoliko se radi o tinejdžerma, jer oni vole da ih se ozbiljno shvata, da znaju da roditelji imaju u njih povjerenje i da se mogu osloniti na njih.Za djecu koja tokom ljetnog raspusta nisu svakodnevno čitala, bit će teže da se naviknu na obaveze čitanja lektire, tako da roditelji treba da praktikuju zajednički odlazak u biblioteku i podizanje knjiga, zatim odlazak na sajam knjige i zajedničku kupovinu novih knjiga. Dakle, umjesto stalnog napominjanja djeci da treba čitati, važnije je svojim ličnim primjerom, razvijati njihove čitalačke navike. Osim toga, dobro je sa djecom razgovarati o pročitanom, razmjenjivati mišljenja, pitati ih kako su doživjela pročitano... Kasnije će im biti lakše da svoje misli pretoče i verbalno i pismeno, kada to bude trebalo u školi. Medina Jusić-Sofić, profesorica pedagogije preuzeto s http://www.odgoj.com/
|
| Osnovna škola Jurja Šižgorića Šibenik |