2018-02-09 08:56:35

Lidrano 2018: Mit o nesretnoj ljubavi

            Ovo se dogodilo u davno doba u staroj Grčkoj.

            Božica ljubavi, Afrodita, kći Zeusova i Dionina, kao i svaki dan je običavala gledati zelenu zemlju ukrašenu šarenim cvijećem i ljude kojima je trebalo pokazati što je ljubav. Tako joj je jednog dana za oko zapeo naočit mladić, pastir Kostos koji je u zoru vodio svoje ovce na ispašu. Istog trena je u njenu srcu zablistala njegova slika te se zaljubila unatoč činjenici da je ljubav između boga i smrtnika najstrože zabranjena. Svaki dan je smišljala kako će mu se približiti i dosjetila se: došla je u obliku lijepe djevojke koju je napao vuk moleći ga za pomoć. Dobri maladić je ranjenu djevojku odveo u skromnu kuću te joj zavidao rane. Nakon nekog vremena postali su dobri prijatelji, a Afrodita odluči Kostosu pokazati svoje pravo obličje. Bio je iznenađen, ali kako je ona bila lijepa, ubrzo se i on u nju zaljubio. Uskoro su se odlučili vjenčati, a četiri godine nakon, Afrodita je Kostosu rodila kćer Lenu koja je morala ostati u očevoj kući je bi ju u protivnom otkrili bogovi.

 

Na Olimpu je Zeus odlučio pripremiti izneneđenje svojoj kćeri. Jedne večeri pripremio je gozbu koja je obilovala ambrozijom i nektarom te objavi da će njegova kći postati ženom prelijepog Apolona, boga sunca i ljepote.  Čuvši to Afrodita je odbila Apolona te otkrila da već dugo ljubi drugoga. Afodita je Zeusu morala otkriti o kome se radi. Čuvši da se radi o smrtniku Zeus se strašno razbijesnio  i nebo se smrklo te je počela padati jaka kiša koja je ljudima uništila usjeve, maslinike i vinograde, a Zeus se zakleo da će pronaći Kostosa te ga ubiti svojim nemilosrdnim munjama, a dušu Afroditine kćeri dati Hadu, bogu podzemlja. Kad je čula Zeusovu kletvu, Afoditino srce puklo je na dva dijela, a Zeus je zapovijedio da mora ostati zaključana do vječanja za Apolona.

            Tako je Afroditina velika sreća završila Kostosovom smrću i nakon njega ljubav nije mogla pružiti više nikome.                                                                                                                          PJESMA 22222, 7.r


Osnovna škola Jurja Šižgorića Šibenik