Puna je cesta lokvi i blata,

malu djecu ušuškuje tata.

Pada, pada cijelu noć,

životinje čekaju kad će više proć.

U zoru sve blista,

od staroga panja, do zelena lista.

Izlazi sunce, prestaje kiša,

svaki zvuk sve tiša i tiša.

Ujutro svaka nestaje tuga,

jer se na nebu pojavila duga.

                                                  Filip Menđušić, 7.b

Ljepotica Jesen

            Jesen se tiho ušuljala u naše gradove. Vjetar raznosi kapljice vode s lišća koje se posljednjom snagom hvataju za grane suhog drveća.

            Kapljice daruju zemlju, a žirevi dočaravaju ljepotu svih boja kojima nas jesen dariva. Spretnim kistom poigrava se žutim, crvenim, smeđim nijansama kako bi stvorila remek-djelo među umjetnicima godišnjih doba – jeseni, zime i proljeća.

Jesen nas daruje sočnim  sirupom šipka, kruške, šljive. Hrlimo u posjet bakama iz čijih se  kuhinja šire božanski, slatki mirisi kuhanih džemova, marmelada i drugih jesenskih poslastica.

Nebo je tmurno, no veselimo se razigranom vjetru, zabavi, kraćem danu i toploj vatrici u svojim domovima okruženi obiteljskom toplinom.

            Na kraju idile jesenskog dana, uljuljani u svojim toplim posteljama slušamo uspavanku u kojoj su kapljice kiše i zvuci vjetra glavne dionice i tonemo u slatke snove.

Stjepan Koštan i nastavnica