Već su mnogi ratovi tijekom stoljeća prohujali Vukovarom. Ali niti jedan do sada nije se takvom silinom obrušio na ovaj miran hrvatski grad kao rat 1991. godine. To je rat koji su protiv Vukovara i Hrvatske poveli generali tzv. Jugoslavenske narodne armije, zajedno s velikosrbijanskim četnicima i dijelom naših dosadašnjih susjeda Srba (zaslijepljenih idejom Velike Srbije).

   No, Vukovar nije klonuo pred tim agresorima: u gradu-desetljećima gušenog, ali nikad zatomljenog-domoljubnog hrvastva, buknuo je revolt protiv pokušaja nasilnog odvajanja od hrvatske domovine, kamo je on vjekovima pripadao. I niti jednoga agrumenta, niti slobodne volje njegovih građana nije bilo za odvajanje Vukovara od Hrvatske; osim argumenta sile stotine tenkova, transportera, zrakoplova, brodova i brojnog pješaštva okupatorske armije.

   Po svim izjavama (preživjelih) sudionika obrane, «pakao Vukovara» započeo je 25. kolovoza 1991. g. zajedničkim napadom jugoslavenske (srpske) vojske i četnika na cjelokupni prostor grada Vukovara. Iz svih smjerova tuklo se po gradu različitim topničkim oružjima, a eksplodirane granate bilo je nemoguće izbrojiti. Zrakoplovi su se obrušavali bombardirajući stambene četvrti i istresajući tone bombi, među kojima i zabranjene «kazetne bombe».

   Od samog početka rata, Borovo Naselje bilo je jedno od najvećih žarišta otpora i sjeverni bastion obrane Vukovara. Stoga nije čudno što je neprekidno moralo trpjeti strahovita razaranja i učestale napade srpske vojske iz Borova Sela, Orlovače i Trpinje.

Više puta se događalo, da se iskusni i dobro organizirani branitelji Borova Naselja potpuno razorili neprijatelja.

   U Vukovaru se nakon egzodusa ugasio život. I životinje su pobjegle iz donedavno mirnog grada na Dunavu. Uništena je mladost, razorene obitelji, nestali su ljudi. Srušen je grad.

   No, Vukovar nikada nije pao. Iz pepela razorenog i srušenog grada niče jedan novi svijet. Slobodan i moderan.

   Slava i tragedija Vukovara, mučeništvo njegovih stanovnika gotovo nas prisiljavaju na šutnju. Govoriti o zgradama i ulicama, koliko god one bile lijepe i značajne, čini se sada upravo  nepristojnim. Ali voljeti svoj grad znači voljeti i ljude, svoju Domovinu.

  Poštujući Vukovar, njegove žrtve i heroje, poštujemo sve žrtve i heroje Domovinskog rata diljem Lijepe naše, jer Vukovar nije samo grad, on je simbol svehrvatske obrane, junaštva i žrtve za neovisnu Republiku Hrvatsku.

                                                    Pripremili članovi Povijesno-arheološke grupe

                                                                               Voditeljica

                                                                  Ana Pavičić, profesorica povijesti