Svake godine uoči obilježavanja obljetnice pada Vukovara ožive sjećanja …
Sjećanja na žrtve Vukovara, njegove branitelje i stradalnike u Domovinskome ratu. Jedan od najvećih blagoslova kojim čovjek može biti darovan je imati domovinu, i to domovinu u kojoj će slobodno živjeti, raditi i stvarati. Do svoje slobode došli smo trnovitim putem – odricanjem, boli i patnjom, a mnogi su za to što mi danas imamo nesebično dali svoje živote. Nepravda je bila toliko velika da mnoge još uvijek boli jednakom snagom, kao i prije 21 godinu.
To se posebno odnosi na grad Vukovar, koji je 18. studenoga 1991. godine doživio posebnu tragediju, tragediju cijeloga jednog naroda koji je svoju patnju i herojsku obranu utkao u hrvatsku slobodu i neovisnost. Zato ovdje donosimo dirljivu lirsku priču Siniše Glavaševića, jednog od mnogih znanih i neznanih koji su svojim životom omogućili svima nama da se možemo danas od srca i bez straha smijati.
Poštujući Vukovar, njegovu žrtvu i njegove heroje, poštujemo sve nedužne žrtve i branitelje Domovinskoga rata širom Domovine jer Vukovar nije samo grad heroj, on je simbol svehrvatske obrane, junaštva i žrtve za neovisnu Republiku Hrvatsku.
Svjesni burne povijesti i prolaznosti na zemlji, ali i vječnih ideala koji ljudski život čine trajno vrijednim, uvijek spremni za obranu dostojanstva hrvatskoga čovjeka i domovine izražavamo svima njima duboko poštovanje i zahvalnost.
Neka naše svijeće zajedno svijetle za grad heroj – za Vukovar!

Rat je doista nešto najstrašnije i najpogubnije za čovječanstvo. Još do jučer mnoge geste, pojedine riječi i znakovlja kojima smo se oholo koristili, sada, u vrtlogu smrti, postali su jasniji.

Vukovar je zasigurno najiskreniji grad na svijetu, jer se svaka riječ može gotovo isti tren ogledati u srcu.
Više vam se u Vukovaru ne može dogoditi da vam netko poželi dobar dan, a da to i ne osjeća.
Kada vas pitaju za zdravlje, ne misle na prehladu, reumu ili što slično.
Oni zapravo misle o vašem životu i ranama koje ste mogli dobiti čak i kada disciplinirano sjedite u podrumu.
Mogli ste ih dobiti i pomažući nekome na ulici.
Geler, šrapnel, kuglica, brži su od vaših misli i prekinut će grubo čak i najljepši djetinji san, kao onom šestomjesečnom djetetu u majčinom zagrljaju.
Uništit će i ono malo trenutaka koje svi ratom zahvaćeni otmu da bi makar u mašti bili s dragim ljudima.
Vjerujte, rat je najveća čovjekova niskost koju je u svojoj raskalašenosti smislio, valjda zato da bi poslije svega i u sažaljenju mogao iznova prljati.
Čini mi se, jedan sam od malobrojnih sretnika koji je svoju misao uspio zabilježiti u traganju za izgubljenim, ili još ne stečenim, svejedno.
I uvijek, pišući, negdje u dnu svojih misli, a ponekad i pred živom slikom krvi, smrti i razaranja, nisam zaboravljao borce, hrvatske branitelje koji nisu imali sreće, koji nisu dočekali svoje misli, a kamoli svoje obitelji i svoje ljubavi.
Umjesto njih primite i moju prvu riječ, riječ istine i ljubavi.

Siniša Glavašević

Preuzeto s http://www.nsk.hr