Najveći dio puta hodali smo uzbrdo jer se naš grad smjestio podno brda pa se uzbrdice nalaze u svim njegovim dijelovima. Zbog toga smo se jako brzo i umorili. Primjetili smo da je tlo kamenitno i prevladava krš. Naučili smo da park-šumu Šubićevac nazivaju i ,,pluća grada Šibenika“ jer je prepun zelenila koje stvara čisti zrak pa se u njoj puno lakše i ljepše diše. Ipak, najljepše nam je bilo kad smo konačno stigli do cilja. To mjesto zovu Vidilica. Odmah smo potrčali na vidikovac i složili se uz zidić. Počelo je natjecanje u nabrajanju svega onoga o čemu smo zadnjih dana u školi razgovarali. Šibenski zaljev, Kanal sv. Ante, poluotok Mandalina, otoci Zlarin i Zmajan, za kojeg sad znamo da ime nosi jer podsjeća na zmaja koji spava. Učiteljica je postavljala pitanja, a mi smo pogledom pretraživali naš grad i okolna mjesta. Odjednom smo mogli vidjeti i sve 4 tvrđave, koje su naš grad u prošlosti branile od Turaka. Uočili smo i razliku između starog i novog dijela Šibenika. Stari dio gdje su ,,Gorica“ i ,,Dolac“, trg Poljana, Hrvatsko narodno kazalište, Gradska knjižnica Jurja Šižgorića i prvo što smo odmah svi zapazili kupola Katedrale sv. Jakova. Većina se složila da je puno ljepši stariji Šibenik, sagrađen u kamenu i prepun manjih kuća. U novijem dijelu  previše je velikih nebodera i zgrada koji nalikuju jedan na drugoga. Ali ipak, poseban je naš grad!

Na povratku smo konačno dočekali vrijeme za igru i zabavu u obližnjem velikom parku. Rastrčali smo se i zauzeli cijelo igralište. Željeli smo tamo provesti cijeli dan. Ipak, morali smo natrag u školu, a učiteljice smo zamoliti da ponovimo ovaj savršen školski dan.

 Gabi, Rita, Tija, Jelena 2.c