Ovo četrdesetodnevno vrijeme posta, slično korizmi, originalno se nazivalo – Četrdesetodnevni post Svetog Martina. Čitanja prilikom euharistijskog slavlja uzimala su se iz korizmenog vremena. Došašće obuhvaća puna tri tjedna te dane između četvrte nedjelje došašća i samog Božića. Prvu nedjelju karakterizira ponovni Kristov dolazak, drugu i treću osoba Ivana Krstitelja, a četvrta predstavlja Mariju, Djevicu i Majku, koja je rodila Krista.
Liturgijska boja u došašću je ljubičasta (kao u korizmi), iako vrijeme došašća nije toliko obilježeno pokorom, koliko više radosnim i povjerljivim očekivanjem.
U misi se izostavlja himan „ Slava „, da bi taj tipično božićni himan („ Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje” ) jače odjeknuo na svetkovinu Kristova rođenja.
Došašće obilježavaju svakog jutra „ zornice „, puku omiljene rane mise na kojima se pjevaju tipične adventske pjesme (Padaj s neba roso sveta, Visom leteć, Poslan bi anđel Gabrijel i druge). Na mnogim mjestima, pa i crkvama susrećemo adventski vijenac, kao obilježje došašća. On nije liturgijski propisan, ali sadrži u sebi određenu simboliku. Vijenac je već u antikno doba predstavljao znak pobjede i časti, te je stavljan na glavu pobjednika. Adventski vijenac je znak iskazivanja počasti Gospodinu koji dolazi. Kad On dođe u svojoj slavi, pripada mu pobjednički znak vijenca Adventski vijenac ima četiri svijeće.

 Svake nedjelje pali se slijedeća svijeća tako da se iščekivanje Božića pojačava i rastućim brojem gorućih svijeća. Ali broj četiri je i simboličan broj
(četiri elementa, četiri pravca svijeta, četiri evanđelista, četrdeset godina putovanja Izraelskog naroda kroz pustinju, četrdeset dana Isus posti,…)
Četiri tjedna priprave za Božić simboliziraju vrijeme čekanja na preobrazbu. To je vrijeme koje nam je darovano da okajemo svoje grijehe i činimo djela pokore, kako ne bi strepili od drugog dolaska Isusa Krista, kada će doći suditi žive i mrtve, već ga iščekivali u miru i radosti.

Lara Protrka i Ema Matić