Nakon dugog dana došli smo u Pulu, najeli se i odmorili za sljedeći dan (barem se nadam). Sljedećeg dana smo brodom otišli na Brijune, tj. samo na Veli Brijun. Razgledali smo muzej u kojem se, očito, većinu više dojmio asortiman prepariranih životinja s otoka nego zbirka slika Titovog života u nacionalnom parku. O neposrednom razgledu grada ne mogu govoriti  jer sam bio vezan uz krevet zbog izrazito sumnjivog ručka. Trećeg dana obilazili smo obalne gradove Poreč i Rovinj, a uz to i zvjezdarnicu pored Višnjana. Posebno me zaokupila  zvjezdarnica te je dijelila moju pozornost s jednako zanimljivim predavanjem o astronomiji, što mi uopće ne pomaže s odabirom životnih smjerova. U Poreču smo bili vrlo kratko, a sam Rovinj mi se nije zapečatio u mislima, no i dalje mogu spomenuti crkvu sv. Eufremije oko čijeg stila gradnje smo se ispitivali (a netko je i čak dobio kekse). Uvečer, za vrijeme diska, imao sam probleme s nuždom koju, da vas poštedim, neću detaljno opisati. Samo ću reći da se naš razrednik „najdraži“ obratio sebi kao „Papi Štrumpf“. Tijekom povratka svratili smo u Motovun; gradić na brežuljku s prilično dosta života, Hum-„najmanji grad na svijetu“ i samostan u Trsatu. Vratili smo se doma umorni i razigrani te ponovo obvezni naviknuti se na školu.