Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3. stoljeću. Imao je bogate roditelje koji dulje vrijeme nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobija po stricu biskupu u Miri, nažalost njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam.  

Postaje svećenik želeći širiti ljubav i dobrotu. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći te postaje biskup. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru. 

Uz njegov je život vezano mnogo anegdota i pobožnih legendi među kojima je teško razlikovati koje su istinite. No sigurno se isticao kršćanskim krepostima, razumnošću, dobrotom, ali i hrabrošću i odlučnošću u tim vremenima kršćanskih progona.

Običaj da Nikola djeci noću na 6. prosinca donosi darove u obuću potječe od legende da je trima sestrama, koje su bile presiromašne za udaju pa ih je otac odlučio dati u prostituciju, Nikola krišom noću donosio i ostavljao novac kako ne bi bile primorane na taj bolan i sramotan korak. Druga legenda govori da ga je na hodočašću u Svetu zemlju Palestinu zatekla oluja, te je lađa gotovo potonula. No Nikola je, poput Isusa Krista, zaprijetio valovima i oluja se utišala. Sveti Nikola se zato slavi kao zaštitnik i zagovornik mornara i svih putnika, a njegove slike ili kipove može se susresti u mnogim lukama diljem svijeta.
Dok u svjetovnom smislu Nikolinjem počinje tzv. vrijeme darivanja čija je kulminacija Božić, u duhovnom smislu i crkvenom liturgijskom ciklusu, razdoblje priprave za tu svetkovinu počinje s prvom nedjeljom došašća, točno četiri tjedna prije Božića, a karakterizira ga razdoblje dublje duhovne priprave prema uzoru na svece među kojima je i sveti Nikola.