39,5 milijuna osoba u svijetu danas je zaraženo HIV-om. 2,3 milijuna su djeca mlađa od 15 godina.

Bolest je prvi put zabilježena 1981. među homoseksualcima u SAD-u, uzročnik bolesti, HIV ili virus humane imunodeficijencije, otkriven je 1984.

Sindrom stečene imunodeficijencije (Acquired Immuno Deficiency Syndrome) je kronična neizlječiva bolest uzrokovana virusom HIV-a (humana imunodeficijencija). Biti HIV pozitivan nije isto što i imati AIDS; to znači da su antitijela virusa otkrivena u krvotoku. Mnogi ljudi zaraženi HIV-om ne obolijevaju godinama, ali mogu prenositi virus.

Biti HIV pozitivan nije isto što i imati AIDS

Vremenom HIV narušava imunitet, čineći tijelo osjetljivijim na razne bolesti. Osobi zaraženoj HIV-om postavlja se dijagnoza AIDS-a tijekom posljednje faze infekcije tim virusom (javlja se otprilike 10-11 godina nakon početne infekcije), kad se uočava sve više simptoma i tada infekcija može dobiti naziv AIDS.

Godine 1993. je Centar za kontrolu bolesti (CDC – Center for Disease Control and Prevention) definirao AIDS kao postojanje HIV-infekcije dokazane pozitivnim HIV-protutijelima plus najmanje jedno od sljedećeg:

-  razvoj oportunističkih infekcija (poput PCP- Pneumocystis carinii pneumonia) i
-  broj CD4 limfocita od 200 ili manje (normalno je od 600 do 1000).

Kad se razvije AIDS, organizam već značajno propada te ga napadaju mikroorganizmi na koje se inače ne bi razvila infekcija. Znakovi i simptomi tih oportunističkih infekcija su:

Ako je osoba zaražena HIV-om, veća je šansa razvoja pojedinih tumora – Kaposi sarkoma, limfoma i drugih.

HIV se prenosi razmjenom određenih tjelesnih tekućina - krvi, vaginalnog sekreta, sperme. Zato što virus HIV-a živi u ovim tekućinama,  većina se ljudi zarazi.

Virus HIV-a živi u tjelesnim tekućinama i prenosi se kada te tekućine prodru u krvotok:

Da biste se zarazili, HIV mora prodrijeti u vaš krvotok. Ako imate spolni odnos, te krv, sperma (uključujući i sjemenu tekućinu) ili vaginalni sekret vašeg partnera dođu u dodir s malom ogrebotinom u tkivu vaše vagine, anusa ili usta, postoji rizik da se zarazite.

Tu su i dodatne tekućine s kojima u kontakt stupaju tek zdravstveni radnici pa se putem njih mogu zaraziti:

Kako se ne možete zaraziti HIV-om:

Zaraziti se ne možete poljupcem, grljenjem, dodirom, kihanjem, kašljanjem, bavljenjem sportom, korištenjem iste posteljine ili pribora za jelo te zajedničkog WC-a. Ne postoje zabilježeni slučajevi prenošenja zaraze pljuvačkom, znojem ili suzama. Štoviše, ni komarci, stjenice ili drugi insekti ne prenose HIV.

Još uvijek ne postoji lijek za AIDS. Za sada ne postoji ni cjepivo.

Postoje lijekovi koji mogu usporiti virus HIV-a i narušavanje imuniteta, ali ne postoji način da se HIV izbaci iz vašeg tijela. Postoje i lijekovi koji mogu spriječiti ili liječiti neke oportunističke infekcije od kojih obolijevaju ljudi zaraženi HIV-om/AIDS-om.

Ne postoji način da se HIV izbaci iz vašeg tijela

Trenutno najuspješniji tretman predstavljaju kombinirane ili koktel-terapije, u kojima pacijenti zaraženi HIV-om uzimaju kombinaciju lijekova kao što su antiviralni inhibitori.

Problem vezan uz ove lijekove je što su izrazito skupi, te nedostupni većini ljudi, posebice u zemljama u razvoju. HIV je također virus koji se neprestano mijenja i, ako se propusti dio terapije, zaražene osobe mogu postati imune na lijekove koje uzimaju, što smanjuje mogućnosti budućih tretmana. Još jedan problem predstavlja činjenica da je većina ovih lijekova vrlo toksična. U najboljem slučaju neugodni su za uzimanje, ali mogu izazvati i drastičnije nuspojave, kao što su srčana oboljenja ili prestanak rada bubrega.

AIDS ne pravi razliku. Ako imate nezaštićen spolni odnos ili dijelite iglu i špricu, riskirate zarazu HIV-om.

Koji su rani simptomi infekcije HIV-om?

Većina ljudi nema nikakve simptome kad se zaraze sa HIV-om, no unutar mjesec ili dva od izlaganja virusu, mogu se javiti simptomi nalik na gripu, a to su:

Ovi simptomi obično nestanu unutar jednog tjedna do mjesec dana i često ih se zamjenjuje s bilo kojom drugom virusnom infekcijom. Tijekom ovog razdoblja, zaražene osobe su ekstremno infektivne, a HIV je prisutan u velikim količinama u genitalnim tekućinama. Ozbiljniji simptomi se ne moraju pojaviti niti unutar deset ili više godina (u odraslih) ili dvije godine u djece rođene s HIV-infekcijom. Za vrijeme ove asimptomatske faze, virus se aktivno umnaža i ubija stanice imunološkog sustava, a to se najbolje očituje padom broja tzv. CD4 pozitivnih T limfocita – stanica ključnih za normalno imunološko funkcioniranje organizma.
 

Kako se opće stanje organizma pogoršava, javljaju se simptomi koje većina zaraženih osoba dobije prije nego li se razvije AIDS. To su:

Moguće su i teške herpes-infekcije u vidu herpes-zostera. Djeca sporije rastu ili su često bolesna.

Zaražena osoba, dakle, može biti bez simptoma u razdoblju od osam do devet godina, ali se virus za to vrijeme replicira i registrira se pad u broju CD4 limfocita. Konačno se razviju simptomi kao:

Simptomi HIV-infekcije u djece

HIV-pozitivna djeca teško dobivaju na težini i sporo rastu. Kako bolest napreduje, mogu razviti poteškoće sa hodanjem ili usporen mentalni razvoj pa čak razviti i cerebralnu paralizu. Djeca su također podložnija oportunističkim infekcijama kao i odrasli te mogu dobiti teške oblike inače normalnih dječjih infekcija.

Nije važno tko ste, već što radite

Jednostavna je činjenica da je od deset osoba, svaka šesta zaražena HIV-om prošle godine, bila mlađa od dvadeset pet godina. Virus ne razlikuje boju kože, vjeru, seksualnu orijentaciju (iako su neke skupine rizičnije) ili ekonomski status. Nije važno ni što osjećate prema osobi s kojom ste. Hoćete li biti zaraženi HIV-om ne ovisi o tome tko ste, već što radite.

Danas je u svijetu zaraženo više od 36 milijuna ljudi (prema SZO, brojka je prešla 39 milijuna zaraženih), od čega 50 posto djece i mladih. Što se tiče geografske rasprostranjenosti, najviše oboljelih i zaraženih živi u Africi.

 Preuzeto s http://www.roda.hr