Ime Antuna Mihanovića postalo je simbolom nacionalnog ponosa Hrvata. Tu je neprolaznu slavu stekao znamenitim stihovima o ljepotama svoje domovine. To je hrvatska himna Lijepa naša domovino, koju je uglazbio časnik u Glini Josip Runjanin

Mihanović je rođen 10. lipnja 1796. u Zagrebu. Tu je svršio pučku školu, gimnaziju i filozofiju. U Beču je slušao pravo. Poslije studija vratio se u Zagreb, a potom pošao u vojnu službu u Veneciju i Padovu. Izdržao je nekoliko godina, pa u Budimu i Rijeci te ponovno u inozemstvu. Nakon povratka stupio je u političku službu kao gubernijski tajnik u Rijeci. Godine 1827. zastupnik je Rijeke na Požunskom saboru, ali je ubrzo opozvan zbog liberalnog držanja. Godine 1836. bio je u Beogradu prvi austrijski konzul.
U istom svojstvu nekoliko godina boravi u Solunu, poslije toga u Trapezuntu, Smirni, Carigradu i Bukureštu. Budući da je Mihanović studirao pravo u Beču u doba kad se tu razvijala filologija, djelovao Jernej Kopitar i neki drugi, i sam se Mihanović počeo zanimati za filologiju. Tada je više počeo cijeniti svoj jezik, pa je zato i napisao brošuru Reč domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku. U tom važnom spisu, koji se pojavio prije Ilirskog preporoda, Mihanović za hrvatski jezik traži mjesto koje su svojim jezicima dali drugi narodi.  To je bio prosvjed protiv latinskog jezika, jer je smatrao da se narodnim jezikom najbolje može iskazati što se želi. Samo se na njemu može stvarati narodna kultura. Slava što ju je Mihanović stekao pjesmom Hrvatska domovina, odnosno Lijepa naša domovino, čini se još većom i zaslužnijom imamo li na umu da je svoje djelo stvorio u vrijeme kad je Hrvatska ležala u dubokom snu i kad je Gaj na sve strane tražio među malobrojnim hrvatskim piscima suradnike za svoju Danicu. Mihanović je u to doba živio u Rijeci i njegova Lijepa naša bila je jedan od prvih priloga domoljubnim nastojanjima Ljudevita Gaja, koji je pjesmu objavio u Danici 14. ožujka 1835.
Antun Mihanović umro je 14. studenoga 1861. u Novim Dvorima nedaleko od Klanjca.