Veliki dio vas  sigurno zna da se svake godine od 15. listopada do 15. studenog  obilježava MJESEC HRVATSKE KNJIGE. U tom se jednom mjesecu nastoji  promicati knjiga i čitanje i to posebice djela hrvatskih pisaca.

Tako se rodila ideja  da spomenutu manifestaciju naš klub  tematski obilježi.

Odlučili smo se  za  temu DJETINJSTVA U DJELIMA HRVATSKIH PISACA.

U potrazi za djelima s temom djetinjstva puno nam je pomogla naša knjižničarka Marina Nikić - Delić  koja je pripremila vrlo zanimljivu panoramu  romana za djecu  s temom djetinjstva.

Ona je  zavirila u davno 19. stoljeće i predstavila nam dvije književnice iz toga vremena, Jagodu Truhelku i njezin roman Zlatni danci te Zlatu Kolarić – Kišur  (kraj 19. i početak 20. stoljeća ) i autobiografsku knjigu Moja Zlatna dolina.

Oba djela slika su jednog davnog vremena u kojemu su djeca  zaista mogla i znala svakodnevno uživati  u svakom novom danu. Knjigoljupci su  bili iznenađeni igrama i igračkama i s pravom su uočili da je između  djetinjstva tada i njihova djetinjstva veeelika razlika.

Mato Lovrak  je pisac koji se još uvijek nalazi na popisu za obveznu lektiru pa ga je  bilo nemoguće zaobići i ovom prigodom. Njegovi romani Vlak u snijegu i Družba Pere Kvržice  dio su djetinjstva kako starijih tako i mlađih generacija.

Zanimljivo je da su se gotovo svi Knjigoljupci složili kako je Mato Lovrak broj jedan  na popisu lektire nižih razreda osnovne škole.

Nadalje, na svoj popis naša  knjižničarka stavlja „mlađe“ pisce Ivana Kušana i Mladena Kušeca. Malo je onih koji ne znaju za Koka Milića, glavnog junaka cijele serije romana, i za Kušecovu Donatelu.

Na kraju  svojeg književnog panoramiranja  ona je  istaknula da „čitajući spomenuta djela možemo zaključiti  kako je njihov način pisanja, razmišljanja i  odgojne vrijednosti usko vezan za razdoblje u kojem su živjeli. Svako vrijeme ima svoj sustav vrijednosti“. Marina, hvala za povratak u neka druga (možda bolja) vremena.

       Na kraju,  ne smijemo zaboraviti  da je nekim generacijama djetinjstvo nepovratno i zauvijek  ukradeno.

O takvom djetinjstvu piše  Vukovarac , novinar  Siniša Glavašević u  svojoj autobiografskoj prozi  Priče iz Vukovara – Priča o djetinjstvu, kojega se upravo ovih dana s poštovanjem i tugom sjećamo. I zato „ djetinjstvo treba ispiti najednom, ne treba stati, treba odmah potrošiti sve te čarobne životne kapi, ne ostaviti ništa za poslije, ništa za jednom tko zna kad, jer vidite i sami, dragi moji prijatelji, što može biti“. I svatko baš „ svatko ima pravo na djetinjstvo“ .

A vi, dragi čitatelji ove stranice, pohitajte u knjižnicu i  posudite bar jedno spomenuto djelo i naravno, čitajte!

Davorka Bačić, prof