Dan planete Zemlje prvi put je obilježen 22. travnja 1970. godine na poticaj američkog senatora Gaylonda Nelsona, kada su organizirani prvi masovni protesti za zaštitu okoliša. Dvadeset godina poslije u takvim protestima sudjeluje više od 200 milijuna ljudi širom svijeta koji su prepoznali da je zaštita okoliša konačno postala opća javna briga. Planeta Zemlja nastala je prije cca 4.600 miliona godina kad se od plinova i kosmičke prašine zgusnula u divnu, čvrstu i plavu kuglu, neznatno spljoštenu na jednom polu, ali i dalje takvu da je u nju lako zaljubiti se. Ukoliko se ne dogodi neka nepredviđena nezgoda, kao npr. to da se Sunce ugasi, postojaće još 10.000 milijuna godina.

Može nam izgledati velika, ali Zemlja je tek neznatno zrnce u univerzumu i u pravom smislu riječi je jedno veliko globalno selo.

Kad bi saželi povijest Zemlje u mjesec dana, ispostavilo bi se da su prva živa bića stigla otprilike 10-og. Sa nastankom prvih organizama nastalo je i ono što danas nazivamo ekologijom. EKOLOGIJA je nauka koja proučava odnose živih bića i okolne sredine, međusobne odnose živih bića i utjecaj sredine na živa bića. Ljudska vrsta u njenom sadašnjem obliku (homosapiens) ovdje je tek minutu.

Prije sedam sekundi ljudi su zamijenili lutalački život za krov nad glavom, obrađivali zemlju i gajili životinje te u skladu sa time prestali su da i budu dobri ekolozi..., a tada su počeli STVARNI problemi. Trebalo je proći 100.000 godina da bi se dostigla brojka od četiri milijarde ljudi, a danas nas ima više od šest milijardi. Hoće li "Plava Planeta" izdržati posljedice naše hirovite tehnološke adolescencije u kojoj se sada nalazimo? Naime, naučnici tvrde kako će planeta Zemlja ubrzo postati nepristupačna za život ukoliko ljudi ne budu više obraćali pažnju na očuvanje okoline. Te obaveze se, izgleda, građani i političari sjete samo 22. travnja svake godine.

Trenutno najveći ekološki problemi su globalno zagrijavanje, otvaranje ozonskih omotača i sve veće zagađenje atmosfere. Efekt staklenika nas upozorava na povećanje globalne prosječne temperature planete Zemlje, a to povlači za sobom mnoge stvari. Najočigledniji primjer je podizanje razine Svjetskog mora, topljenje ledenjaka i potapanje teritorija kopna. U ledeno doba, nivo mora je bio 120 metara niži nego danas. Zamislite da se nivo poveća za 5 metara ili više, u tom slučaju bi veliki djelovi velikobritanskih ostrva, azijskog kontinenta, obala Afrike i obje Amerike bili potopljeni. To povlači i promjenu klime, a živi svijet to ne može tako brzo  pratiti i žive vrste nestaju.

Trenutno je za život ljudi najopasnije uništavanje ozona jer kroz rupe na ozonskom omotaču prolazi ultravioletno zračenje koje izaziva rak kože, kataraktu na očima i razorno djeluje na genetički materijal svih živih bića. Superesonični avioni su osnovni faktor uništavanja ozonskog omotača - svakog trenutka u zraku ima oko 10.000 putničkih aviona, a o vojnima uopće i ne postoje podatci. Oni bukvalno cijepaju ozonski omotač . Ozonski omotač također uništava i freon.

Postoji mnogo konvencija o zaštiti omotača, ali osim potpisa nije ništa konkretnije učinjeno.

Preuzeto s www.sirovina.hr

Filmka grupa OŠ Jurja Šižgorića (snimljeno u NP "Krka")