Osnovna škola Jurja Šižgorića Šibenik

- Strasbourg je specifičan je po tome što je bio prvi grad čija je cijela stara jezgra pod UNESCO zaštitom. Baš zbog toga što se vidi francuski i njemački utjecaj jer je grad često mijenjao vlast. Posjetili smo i institucije EU - kaže nam učiteljica i koordinatorica Erasmus projekata Anita Matić.

U Francusku su putovali avionom, a nekima je to bio prvi let. Išli su Fran Tunuković, Lara Protrka, Ema Matić i Gušte Cukrov, učenici 5. i 6. razreda, a pratile su ih učiteljica engleskog jezika Ivana Dujić, ravnateljica Ivana Rupić te koordinatorica Matić.

- Proučili smo staru jezgru grada, Grande Île, Europski parlament koji izgleda grandiozno i impresivno. Arhitektonski izgleda nedovršeno, što je bio cilj arhitekta kao simbol da EU uvijek može primiti nove članice. Bili smo u Vijeću Europe, instituciji koja se bavi ljudskim pravima, baš zbog toga što su politička ostavština Europe, a pogotovo ukidanje smrtne kazne - priča nam učiteljica Matić.

Putovali su i u pitoreskni grad Colmar, vinsku regiju s nepreglednim vinogradima i sela u kojima se bave vinarstvom i naučili kako izgleda kad je kompletna priroda oko njih obrađena, nema zapuštenih terena kao što je slučaj u Hrvatskoj.

Fran Tunuković kaže da je roditeljima kada se vratio u Šibenik prvo ispričao o ljepoti katedrale i Petite France, živahnom turističkom središtu grada poznatom po popločenim ulicama, kanalima i dobro očuvanim kućama s drvenim okvirima.

- Katedrala se gradila 200 godina, a razlog je što nisu imali dovoljno novca. Gradili bi pa bi stali graditi, zatim nastavili i tako tih 200 godina. La Petite France je zanimljiva po tome što je dobila ime po bolesti francuskih vojnika koji su se tamo liječili. (učiteljica je dodala da je bila riječ o sifilisu; op.a.) Zgrade europskih institucija su veličanstvene kako sam očekivao, ali veće od onoga što sam zamišljao - kaže nam Fran, a na pitanje vidi li se kad odraste na nekom poslu u Strasbourgu, kaže da ne, jer tamo glumci ne rade, a on želi biti glumac.

Učenica Lara Protrka kaže da joj je najviše u sjećanju ostala katedrala jer je ogromna i treba joj se diviti.

- Kuće u La Petite France su zanimljive jer svaka daska ima broj pa ako više ne mogu živjeti gdje se nalaze, mogu kuću prebaciti na drugo mjesto. Iz memorijalnog muzeja u Elzasu sam zapamtila kad bi u obitelji bilo dva sina, jedan se morao ići boriti u Francusku, drugi u Njemačku pa bi se na kraju borili jedan protiv drugoga - kazala je Lara dodavši kako su je oduševili francuski makaroni.

Makarone je jela odmah na putu uz sendvič, a nakon toga ih je kupila učiteljica i, kako kažu, nisu ih stali jesti. Francuska gastronomija im je, kaže Lara, bila rubna.

- Nešto mi se svidjelo, nešto ne. Svidio mi se Flam, izgleda kao pizza, ali je tanje tijesto i to je tradicionalno jelo. U jednom restoranu sam dobila pohanu piletinu punjenu sirom u umaku od isto sira. Taj sir mi je pokvario cijeli dojam - kaže Lara.

Emi Matić najviše su se svidjela francuska sela izvan Strasbourga i lijepe kuće u francuskom stilu.

- Zapamtila sam i zoološki vrt u kojemu se nalaze rode. One su za vrijeme rata otišle, a nakon su se vratile. Potkresali su im krila da ne mogu više letjeti, zatvorene su u vrtu i izgubile su orijentaciju. To je tužno, što ljudi sve rade, ali bar im grade gnijezda po krovovima kuća - kaže Ema.

Ema se jednog dana u Europskom parlamentu vidi kao odvjetnica koja donosi zakone, a posebno je interesiraju ljudska prava.

- Zanimaju me prava djece i kultura. Zamišljala sam te institucije kao puno manje, ali ogromne su. Europski parlament je u staklu jer je arhitektica htjela prikazati kao zgradu u koju mogu svi ući pa se vidi unutra - priča Ema o planovima za budućnost.

Gušte nije mogao, zbog kako su nam kazali, ranije zakazanih obaveza prepričati svoje dojmove o projektu i putovanju. Projekt ide dalje, u svibnju će novi učenici iz OŠ Jurja Šižgorića ići na mobilnost u Grčku, sve pod pokroviteljstvom Agencije za mobilnost i europske programe.

Članak preuzet sa ŠibenikIN