Što obuhvaća elektroničko nasilje?
• slanje anonimnih poruka mržnje
• poticanje grupne mržnje
• širenje nasilnih i uvredljivih komentara o vršnjaku
• kreiranje internetskih stranica (blogova) koje sadrže priče, crteže, slike i šale na račun vršnjaka
• slanje tuđih fotografija te traženje ostalih da ih procjenjuju po određenim karakteristikama
• otkrivanje osobnih informacija o drugima
• „provaljivanje“ u tuđe e-mail adrese
• slanje zlobnih i neugodnih sadržaja drugima
• prijetnje smrću
• izlaganje dobi neprimjerenim sadržajima
• seksualno namamljivanje
Po čemu se elektroničko razlikuje od “tradicionalnog” vršnjačkog nasilja?
Elektroničko nasilje razlikuje se od „tradicionalnog“ vršnjačkog nasilja prema dostupnosti (prisutno je 24 sata na dan, svih 7 dana u tjednu), izloženosti (kod kuće i na mjestima koja su ranije bila sigurna za dijete), mnogobrojnijoj publici i svjedocima, anonimnosti koja olakšava kršenje socijalnih normi te kod žrtve pojačava osjećaj nesigurnosti i straha radi čega posljedice takvog oblika nasilja ponekad mogu biti i ozbiljnije od onih prouzročenih međuvršnjačkim nasiljem u stvarnim situacijama. S obzirom da ne dolazi do fizičkog kontakta između žrtve i publike, djeca i mladi teže vide i razumiju štetu koju njihove riječi mogu nanijeti.
Kako roditelji mogu zaštiti djecu?
• Naučiti više o mobitelima, internetu i osnovnim pojmovima koja se koriste u virtualnom svijetu
• Dogovoriti pravila o korištenju kompjutera i upoznavanju internetskih prijatelja
• Razgovarati sa djecom i pokušati razumjeti na koje načine koriste internet i mobitele, za koje aktivnosti ih koriste
• Poučiti ih da ne prosljeđuju niti komentiraju sadržaje koji mogu nekoga povrijediti.
• Razgovarati o tome kad treba, a kad ne treba čuvati tajnu pred roditeljima i odraslima u koje imaju povjerenja (dobre i loše tajne kod mlađe djece)
• Osigurati osjećaj povjerenja i sigurnosti
• Informirati se i o programima koji filtriraju web stranice za koje ne želite da budu dostupne djetetu
Pravila ponašanja koja djecu štite na internetu:
• Ne stavljati osobne informacije i fotografije na internet (chat, blogovi, osobne ili društvene web stranice)
• Nikome ne govoriti svoje lozinke, čak ni prijateljima
• Ako prime zlonamjernu ili prijeteću poruku, ne odgovarati već pokazati odrasloj osobi u koju imaju povjerenja
• Ne otvarati e-mailove nepoznatih osoba ili od ranije poznatih zlostavljača
• Ne stavljati na internet ništa što ne želie da vide prijatelji iz razreda, čak ni u e-mailu
• Ne slati poruke u ljutnji. Razmisliti kako bismo se osjećali da sami primimo takvu poruku
• Pomoći djeci koju na ovaj način zlostavljaju – ne prikrivati nasilje nego odmah obavijestiti odrasle
Marija Crnković, prof. psihologije
.gif)
.jpg)
